Rekao je Allah Uzvišeni: 'Sin Adema me vrijeđa, psuje vrijeme, a Ja sam vrijeme. U Mojim rukama je vlast, Ja mijenjam noć i dan.

Objašnjenje

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio je da Allah Uzvišeni, kaže u hadisu kudsijju da Ga čovjek vrijeđa i umanjuje Njegovu veličinu kada psuje i kudi vrijeme u trenutku nesreća i nevolja; jer je On, jedini, Onaj Koji upravlja svim događajima. Vrijeđati vrijeme znači vrijeđati Allaha, jer je vrijeme samo Allahovo stvorenje, podloženo Njegovoj volji, i u njemu se dešavaju svi događaji po Allahovoj naredbi.

Pouke iz hadisa

• Ovaj hadis, u kojem nam Allahov Poslanik prenosi nešto od našeg Gospodara, naziva se hadis-kudsi ili hadis-ilahi. To je hadis u kojem su i izraz i značenje od Allaha, s tim što taj govor nema karakteristike kakve ima Kur'an, poput toga da je njegovo čitanje i citiranje ibadet sam po sebi učenjem, ili poput toga da čovjek mora imati abdest i ne smije biti džunub, ili poput toga da je takav izrečeni govor natprirodan i tako dalje.
• Lijepo ophođenje prema Allahu Uzvišeni, u govoru i vjerovanjima.
• Obaveza vjerovanja u sudbinu, te strpljenje u suočavanju s nevoljama.
• Riječ ezijjet (uznemiravanje, vrijeđanje) nije isto što i šteta; npr. čovjek se može uznemiriti slušanjem ili gledanjem nečega neugodnog, ali to mu ne uzrokuje štetu. Također, može se uznemiriti neugodnim mirisima poput luka, ali to mu ne donosi štetu.
• Neka djela su uvreda za Allaha Uzvišenog, ali to Mu ne ne može naštetiti. Kao što je rekao Uzvišeni u hadisu kudsi: "O Moji robovi, Meni ne možete ni naštetiti, niti koristiti."
• Vrijeđanje vremena i njegovo opisivanje nekim opisom dijeli se u tri kategorije: 1. Kada se vrijeđa vrijeme kao da je ono vršilac radnje, odnosno kao da vrijeme samo po sebi mijenja stvari u dobro i zlo. Ovo je veliki širk, jer se smatra da postoji drugi tvorac osim Allaha i da se događaji pripisuju nekom drugom osim Allahu. 2. Kada se vrijeđa vrijeme bez vjerovanja da je ono vršilac radnje; osoba smatra da je Allah Onaj Koji upravlja, ali vrijeđa vrijeme jer se u njemu dešavaju nevolje koje mu nisu drage. Ovo je zabranjeno. 3. Kada se izriče samo činjenica, bez prebacivanja ili osude, kao što je izreka poslanika Luta, a.s.: "Ovo je težak dan." Ovo je dozvoljeno.