Pokazani su mi Džennet i Vatra. Nikada kao danas ne vidjeh većeg dobra niti goreg zla. Kada biste znali ono što ja znam, malo biste se smijali, a mnogo biste plakali.

Objašnjenje

Do Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, doprla je vijest o nečemu što su činili njegovi ashabi, a to je da su mu često postavljali pitanja. Zbog toga se naljutio, pa je održao hutbu i rekao: "Prikazani su mi Džennet i Džehennem. Nikada kao danas ne vidjeh većeg dobra u Džennetu niti goreg zla u Džehennemu. Kada biste znali ono što ja znam i vidjeli ono što sam ja vidio, doista biste se silno uplašili, malo biste se smijali, a mnogo biste plakali." Enes reče: "Nijedan dan nije bio teži ashabima, radijallahu anhum, od tog dana. Pokrivali su svoja lica, a iz njihovih grla čuo se jecaj, s prizvukom kroz nos, od silnog plača." Tada je Omer ustao i rekao: "Zadovoljni smo Allahom kao Gospodarom, islamom kao vjerom i Muhammedom kao poslanikom." Reče: "Tada ustade onaj čovjek i upita: 'Ko je moj otac?"

On odgovori: 'Tvoj otac je taj i taj', pa je objavljen ajet: "O vjernici, ne zapitkujte o onome što će vam pričiniti neprijatnosti ako vam se objasni." (El-Maide, 101).

Pouke iz hadisa

• Preporučuje se plakanje iz straha od Allahove kazne, a ne pretjerano smijanje, jer ono ukazuje na nemar i okorjelost srca.
• Ashabi, radijallahu anhum, bili su duboko pogođeni opomenom i obuzeo ih je silan strah od kazne Uzvišenog Allaha.
• Preporučeno je pokriti lice prilikom plača.
• El-Hattabi je kazao: "Ovaj hadis odnosi se na onoga ko usiljeno zapitkuje o stvarima za koje nema potrebe. Što se, pak, tiče onoga ko pita iz nužde ili stvarne potrebe, na njega se ne odnosi ukor.
• Podsticaj na istrajnost u pokornosti Allahu, izbjegavanje grijeha i pridržavanje granica koje je Allah propisao.
• Dozvoljeno je naljutiti se prilikom opominjanja i podučavanja.