Poslanikova džamija (El-Mesdžid en-Nebevi) u Medini druga je najsvetija džamija u islamu, odmah nakon Mesdžidu-l-Harama u Mekki. Sagradio ju je sam Poslanik ﷺ 622. godine, nakon Hidžre, kao skromno dvorište od ćerpiča i palminih stabala – a iz nje je izrasla jedna od najvećih džamija na svijetu. U njoj je i kabur Poslanika ﷺ, pod Zelenom kupolom.
Druga najsvetija džamija u islamu
Poslanikova džamija je jedna od tri džamije prema kojima se putuje radi ibadeta. U hadisu koji prenosi Ebu Seid el-Hudri stoji:
„Ne putuje se radi ibadeta osim u tri džamije: Mesdžidul-haram, Mesdžidul-Aksa i Poslanikova Džamija.“
Namaz u njoj ima posebnu vrijednost. Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik ﷺ rekao:
„Namaz u ovoj mojoj džamiji je bolji hiljadu puta od namaza na drugom mjestu izuzev El-Mesdžidul-Harama.“
Gradnja 622. godine
Kada je Poslanik ﷺ stigao u Medinu, zemljište za džamiju pripadalo je dvojici dječaka siročadi, Sehlu i Suhejlu. Ponudili su ga kao poklon, ali je Poslanik ﷺ insistirao da se zemljište plati.
Gradnja je trajala oko sedam mjeseci, a na njoj su radili ashabi zajedno s Poslanikom ﷺ. Džamija je bila velika oko 30,5 × 35,6 metara: zidovi od ćerpiča, stubovi od palminih stabala, a krov od nabijene gline i palminog lišća, visok oko 3,6 metara. Imala je troja vrata – Babu-r-Rahme, Babu Džibril i Babu-n-Nisa.
U prvim mjesecima kibla je bila prema Jerusalemu, na sjeveru; kada je kibla promijenjena prema Kabi u Mekki, džamija se okrenula prema jugu.
Fotografija: Muhammad Mahdi Karim, King Eliot, Anaya Ki Family, Indonesiagood · GFDL 1.2, CC BY-SA 4.0, CC BY-SA 3.0, CC BY 4.0, CC BY 3.0 · Wikimedia Commons · Wikimedia Commons
Džamija kao središte zajednice
Poslanikova džamija nije bila samo mjesto namaza. U njoj se učilo, savjetovalo i sudilo, primale su se delegacije i dijelila pomoć. Uz sjeverni zid nalazila se Suffa – natkriveni prostor u kojem su živjeli siromašni ashabi, poznati kao ehlu-s-suffa.
Uz istočni zid bile su odaje Poslanikovih ﷺ žena. U jednoj od njih, u sobi hazreti Aiše, Poslanik ﷺ je preselio 632. godine i tu je ukopan; kasnije su pored njega ukopani i Ebu Bekr i Omer.
Minber i mihrab
U prvim godinama džamija nije imala minber; kasnije je za Poslanika ﷺ napravljen drveni minber. Sehl ibn Sa'd prenosi da je napravljen od drveta jasena iz El-Gabe, mjesta blizu Medine, i da je Poslanik ﷺ s njega klanjao, a onda rekao:
„Ljudi, ja sam ovo učinio samo zato da se vi za mnom povodite i da se poučite mom namazu.“
Minber je kroz stoljeća više puta zamijenjen, a današnji mramorni minber postavio je osmanski sultan Murat III 1590. godine. Mihrab en-Nebevi označava mjesto na kojem je Poslanik ﷺ predvodio namaz; današnji oblik dao mu je mamelučki sultan Kajtbej 1483–1484. Prvi udubljeni mihrab džamija je dobila početkom 8. stoljeća – smatra se prvim takvim mihrabom u islamskoj arhitekturi.
Ravda
Prostor između minbera i sobe u kojoj je ukopan Poslanik ﷺ zove se Ravda (er-Ravda eš-šerifa) i smatra se jednom od dženetskih bašči. Nekada je bio označen zelenim tepihom, po kojem se razlikovao od ostatka džamije.
Ravda je danas najposjećeniji dio džamije, pa se za ulazak u nju unaprijed traži termin putem zvanične aplikacije Nusuk.
Zelena kupola
Nad kaburom Poslanika ﷺ dugo nije bilo kupole. Prvu, drvenu i neobojenu kupolu podigao je mamelučki sultan Kalavun 1279. godine. Nakon velikog požara 1481. sultan Kajtbej obnovio je džamiju i kupolu, s osnovom od opeke i drvenom kupolom pokrivenom olovom.
Današnju kupolu podigao je osmanski sultan Mahmud II 1817–1818. godine, a zelenom bojom prvi put je obojena 1837. godine – otada je cijeli svijet poznaje kao Zelenu kupolu.
Proširenja kroz stoljeća
Od skromnog dvorišta iz 622. godine džamija je rasla sa svakim novim vremenom. Halife Omer i Osman proširili su je, a Osman ju je ozidao kamenom; Emevije su u nju uključile sobe Poslanikovih ﷺ žena i podigle prve minarete, a Osmanlije su sredinom 19. stoljeća sagradile dvoranu s kupolama koja je danas najstariji dio džamije.
Velika saudijska proširenja u 20. stoljeću pretvorila su je u jednu od najvećih građevina na svijetu, s deset minareta, pomičnim kupolama na krovu i velikim suncobranima u dvorištima.
- 622.Poslanik ﷺ gradi džamiju, oko 30 × 36 m
- 629.proširenje nakon Hajbera, oko 47 × 47 m
- oko 638.halifa Omer: oko 57 × 66 m
- 649.halifa Osman: kameni zidovi i stubovi, tikovina, oko 81 × 63 m
- 707–709.Velid I: sobe Poslanikovih ﷺ žena u džamiji, prvi udubljeni mihrab, četiri minareta
- 775–785.abasijski halifa el-Mehdi širi džamiju prema sjeveru
- 1279.prva, drvena kupola nad kaburom
- 1481.veliki požar; obnova sultana Kajtbeja
- 1590.mramorni minber sultana Murata III
- 1849.počinje osmanska obnova sultana Abdulmedžida I, koja traje 13 godina
- 1951.prvo saudijsko proširenje, nova krila i minareti
- 1985–1992.veliko proširenje: oko 160.000 m², 27 pomičnih kupola
- 2012.najavljeno novo proširenje za 1,6 do 2 miliona vjernika
Posjeta džamiji
Posjeta Poslanikovoj džamiji nije dio hadža, ali je većina hadžija i umretlija posjećuju, a mnogi muslimani dolaze u Medinu posebno radi nje. Džamija je otvorena za namaz tokom cijelog dana; za Ravdu se, kako je rečeno, termin uzima unaprijed.
Tekst je napisala redakcija Prayer Time na osnovu navedenih izvora.







