Mesdžidul-aksa u Starom gradu Jerusalema je, prema islamskoj tradiciji, treće najsvetije mjesto u islamu i prva kibla muslimana. Ime označava dvoje: cijeli ograđeni harem od oko 144.000 m², poznat i kao el-Haremuš-šerif, i džumansku Kiblijsku džamiju sa srebrnasto-sivom kupolom na njegovom južnom kraju. Ovaj tekst govori o haremu u cjelini i o Kiblijskoj džamiji; o Kupoli na stijeni imamo poseban članak.
Jedno ime za harem i za džamiju
Mesdžidul-aksa znači „najudaljeniji mesdžid“. U islamskoj tradiciji ovo ime obuhvata cijeli harem na brdu u jugoistočnom dijelu Starog grada, poznat i kao el-Haremuš-šerif (Plemeniti harem). Unutar njegovih zidova su Kupola na stijeni, brojni mesdžidi i molitvene dvorane, medrese, četiri minareta i kapije – cijeli prostor se smatra mesdžidom.
U užem smislu Mesdžidul-aksa je velika džumanska džamija na južnom kraju harema, s kupolom koja se zbog olovnog pokrova čini srebrnasto-sivom. Zove se i Kiblijska džamija (el-Džami el-Kibli), jer stoji na strani kible – prema jugu, prema Mekki. Kupola na stijeni sa zlatnom kupolom je druga građevina, u sredini harema.
Prva kibla i Noćno putovanje
Kur’an u suri el-Isra (17:1) spominje da je Allah ﷻ Svog roba noću preveo od Mesdžidul-harama do Mesdžidul-akse; to je Noćno putovanje (isra) Poslanika ﷺ, nakon kojeg je, prema predaji, uslijedio uzlazak na nebesa (miradž). Prema predaji, Poslanik ﷺ je te noći na ovom mjestu predvodio namaz ranijim poslanicima.
Jerusalem je bio i prva kibla muslimana. Prema hadisu koji prenosi el-Bera ibn Azib (Buharija, 4492), muslimani su s Poslanikom ﷺ u Medini klanjali prema Bejtul-makdisu šesnaest ili sedamnaest mjeseci, a onda je kibla okrenuta prema Kabi; historičari tu promjenu stavljaju u drugu godinu po Hidžri. Kur’an govori o promjeni kible u suri el-Bekara (2:142). Abdullah ibn Omer opisuje kako je vijest stigla do ljudi u Kubi:
„Dok su ljudi u mesdžidu Kuba klanjali sabah-namaz, došao … Oni su bili okrenuti licima prema Šamu, pa su se okrenuli prema Kabi.“
Fotografija: Godot13, Matson Collection, Aseel zm, Miriam Mezzera from Jerusalem · CC BY-SA 4.0, Public domain, CC BY 2.0, GFDL 1.2, CC BY 4.0 · Wikimedia Commons · Wikimedia Commons
Harem i Kiblijska džamija
Harem zauzima oko 144.000 m² (144 dunuma) i, prema podacima koje navodi Wikipedia, ima više od 200 historijskih spomenika. Muslimanima je otvoreno jedanaest kapija, a četiri minareta podignuta su u memlučko doba, između 1298. i 1367. godine. Prema procjenama, u dvorištu harema može klanjati više od 400.000 ljudi.
Kiblijska džamija duga je 83, a široka 56 metara i prima do oko 5.000 klanjača. Ima sedam brodova sa 45 stubova (33 od bijelog mramora i 12 od kamena) i 121 vitraž iz abasijskog i fatimijskog doba. Fasada sa četrnaest kamenih lukova potiče iz 1065. godine. Zapadni i istočni aneks, koje su dogradili templari, danas su ženski mesdžid i Islamski muzej.
Kroz stoljeća
Halifa Omer ibn el-Hattab ušao je u Jerusalem 637. godine. Prema islamskoj predaji, podigao je malu molitvenu dvoranu južno od stijene; neki historičari, poput Creswella, tu predaju smatraju nepouzdanom. Hodočasnik Arkulf vidio je oko 679–682. godine (u jednom navodu oko 670) pravougaonu, uglavnom drvenu džamiju za 3.000 ljudi. Veliku džamiju podigli su Emevije: dio izvora gradnju pripisuje Abdulmeliku ibn Mervanu, a dovršetak njegovom sinu el-Velidu I (705–715), dok drugi zasluge daju samo el-Velidu.
Zemljotresi su je više puta rušili. Nakon potresa 746. obnovio ju je abasijski halifa el-Mensur (758), a el-Mehdi ju je 780. proširio na petnaest brodova sa središnjom kupolom. Poslije potresa 1033. fatimijski halifa ez-Zahir obnovio ju je 1034–1036. sa sedam brodova, a radovi su završeni 1065. pod el-Mustensirom.
Krstaši su 1099. zauzeli Jerusalem i džamiju koristili kao kraljevsku palatu, a od 1119. kao sjedište templara. Salahuddin Ejjubi je 1187. vratio grad i džamiji njenu namjenu, te u nju postavio mimber koji je naručio Nuruddin Zengi, a izradio Ahterini u Halepu (izvori navode 1168–69. ili 1168–74). Ejjubija el-Muazzam Isa podigao je 1217/1218. trijem, a memlučki sultan el-Kamil Šaban 1345. dodao je dva broda i dvije kapije. Osmanlije nakon 1517. nisu vršile veće preinake same džamije; obnovio ju je 1816. Sulejman-paša el-Adil, a velika obnova pod turskim arhitektom Ahmetom Kemalettinom izvedena je 1924–25. Potresi 1927. i 1937. ponovo su je oštetili, pa je popravljana 1938. i 1942.
- 637.halifa Omer ulazi u Jerusalem; prema predaji, mala molitvena dvorana
- oko 679–682.Arkulf opisuje drvenu džamiju za 3.000 ljudi
- 705–715.emevijska džamija (Abdulmelik i/ili el-Velid I)
- 746–780.potres; obnove el-Mensura (758) i el-Mehdija (780)
- 1033–1036.potres; ez-Zahir obnavlja džamiju sa sedam brodova
- 1099.krstaši; palata, zatim sjedište templara
- 1187.Salahuddin obnavlja džamiju i postavlja Nuruddinov mimber
- 1298–1367.četiri memlučka minareta harema
- 1969.požar; izgorio Nuruddinov mimber
- 2007.postavljen novi mimber
Mesdžidul-aksa danas
Dana 21. augusta 1969. u podmetnutom požaru izgorio je jugoistočni dio džamije, a s njim i Nuruddinov mimber i stara drvena kupola. Kupola je obnovljena od betona, prvo pokrivena aluminijem, a 1983. ponovo olovom, kao izvorna. Novi mimber, rađen po uzoru na izgorjeli prema nacrtu Džemila Bedrana, izrađivan je četiri godine u Jordanu i postavljen u februaru 2007.
Haremom upravlja Jerusalemski islamski vakuf, pod jordanskim skrbništvom koje traje od 1948; od 1967. pristup haremu kontrolišu izraelske vlasti. Stari grad Jerusalema sa zidinama upisan je 1981. na UNESCO-ovu Listu svjetske baštine, a od 1982. je na listi ugrožene baštine. Mesdžidul-aksa je i danas mjesto svakodnevnih namaza i džume.
Tekst je napisala redakcija Prayer Time na osnovu navedenih izvora.

![Mesdžidul-aksa – Title: The Temple area. Jerusalem. The Mosque el-Aksa [i.e., al-Aqsa]. (Interior nave). Abstract/medium: G. Eric and Edith Matson Photograph Collection Physical](assets/mosques/art/aqsa/2-600.webp)





