Džamija u Fuzhouu, glavnom gradu kineske pokrajine Fujian, jedina je džamija u ovom gradu i podsjetnik na nekadašnji utjecaj islama u njemu. Predaja njen nastanak veže za 628. godinu, u doba dinastije Tang, dok jedan noviji izvor kaže da je zgrada bila budistički hram koji je u džamiju pretvoren tek u doba dinastije Yuan. Nakon požara 1541. obnovljena je u lokalnom stilu, a dvije kamene ploče iz 1407. i 1549. svjedoče o njenoj historiji u doba dinastije Ming.
Islam u Fuzhouu
Zahvaljujući položaju na moru, pokrajina Fujian upoznala je islam vrlo rano: muslimanski trgovci dolazili su u njene luke već u 7. stoljeću. Fuzhou je bio jedna od tih luka, ali ga je kasnije kao trgovačko središte nadmašio Quanzhou, pa se većina perzijskih i arapskih trgovaca nastanila ondje.
Džamija u Fuzhouu danas je jedina džamija u gradu. Stoji u ulici Bayiqi North Road u okrugu Gulou, nedaleko od metro-stanice Nanmendou, i važi za snažan podsjetnik na ulogu koju je islam nekad imao u historiji Fuzhoua.
Predaja i historija
Prema predaji, koju prenose engleska Wikipedia i kineski vodiči, džamija je osnovana 628. godine, druge godine ere Zhenguan dinastije Tang. Jedan izvor navodi da je ta godina upisana na kamenoj ploči iz 16. stoljeća, ali i sam tu ranu godinu smatra malo vjerovatnom.
Portal Sixth Tone (2018) donosi drugačiju sliku: zgrada je podignuta u doba Pet dinastija (907–960) kao budistički hram, vremenom je zapuštena i tek u doba mongolske dinastije Yuan, u 13. i 14. stoljeću, pretvorena u džamiju. Prvi koji su je koristili bili su vjerovatno pripadnici vojske Ispah, muslimanske vojne družine iz Fujiana koja je 1357–1359. krenula iz Quanzhoua u borbu protiv pobune protiv mongolske vlasti.
Fotografija: Davidzdh · CC BY-SA 3.0 · Wikimedia Commons · Wikimedia Commons
Obnova u doba dinastije Ming
Najstarija od sačuvanih kamenih ploča u džamiji potiče iz 1407. godine i prenosi edikt cara Yongle o zaštiti muslimana. Godine 1541. požar je uništio džamiju. Ge Wenming, potomak izaslanika kraljevstva Kalikut s jugozapada Indije, sakupio je priloge za njenu obnovu, a novac su, za razliku od drugih kineskih džamija, uglavnom dali kineski pomorski oficiri. Druga ploča, iz 1549. godine, bilježi tu obnovu, a imena darodavaca stoje na pločama u dvorištu.
Obnovljena džamija dobila je izgled klasične gradnje Fuzhoua – bijele zidove i crni crijep. Nagradu za takvo djelo opisuju riječi Poslanika ﷺ, koje je halifa Osman citirao kad je obnavljao Poslanikovu džamiju u Medini:
„Ko izgradi džamiju radi Allaha, Allah će njemu sagraditi kuću u Džennetu.“
Kroz stoljeća
Džamija je ostala u upotrebi i u doba dinastije Qing, iako se broj muslimana u gradu smanjivao, naročito nakon zabrane prekomorske trgovine; prema jednom izvoru, brinuli su se o njoj muslimanski oficiri koje je car slao iz drugih pokrajina. Do 1912. godine u Fuzhouu, prema Sixth Toneu, gotovo da više nije bilo muslimana – većina se stopila s kineskom većinom.
Godine 1955. zgrada se urušila i ponovo je podignuta u manjem obimu, a u doba Kulturne revolucije uništeni su mnogi njeni drvorezi, ploče i natpisi; neki su kasnije obnovljeni. Od 1980-ih godina džamiju su ponovo oživjeli muslimani doseljeni sa sjeverozapada Kine, a jedan izvor navodi da je 1989. na pročelje dodana kupola.
- 628.godina osnivanja prema predaji (dinastija Tang)
- 907–960.Pet dinastija: zgrada podignuta kao budistički hram (Sixth Tone)
- 13.–14. st.dinastija Yuan: zgrada postaje džamija
- 1357–1359.vojska Ispah kreće iz Quanzhoua
- 1407.ploča s ediktom cara Yongle
- 1541.požar uništava džamiju
- 1549.ploča bilježi obnovu
- 1955.zgrada se urušava i podiže se u manjem obimu
- 1989.kupola na pročelju (prema jednom izvoru)
Džamija danas
Kompleks ima oko 1.800 m² izgrađene površine, a molitvena dvorana oko 400 m². Raspored slijedi tradicionalnu kinesku kuću s dvorištem: molitvenu dvoranu okružuje trijem, a u sredini je zatvorena srednja dvorana. U vanjskom trijemu stoje dvije kamene ploče iz 1407. i 1549. godine, uz natpise na kineskom i arapskom jeziku.
Bijeli zidovi i crni crijep daju joj jednostavnu eleganciju historijskih građevina južne Kine, s kojom se ne slaže velika kula u arapskom stilu, dodana kasnije. Džamija je aktivna, a u njoj danas klanjaju većinom muslimani iz naroda Hui, Ujguri, Uzbeci i drugi.
Tekst je napisala redakcija Prayer Time na osnovu navedenih izvora.
