Džamija Istiklal u Džakarti je nacionalna džamija Indonezije i jedna od najvećih džamija na svijetu. Njeno ime znači „nezavisnost“: zamišljena je nakon proglašenja nezavisnosti 1945. kao spomen na borbu za slobodu, projektovao ju je arhitekt Friedrich Silaban, a građena je od 1961. do 1978. godine. Stoji uz trg Merdeka, preko puta katedrale u Džakarti, s kojom je od 2024. povezuje podzemni „Tunel prijateljstva“.
Džamija nezavisnosti
Istiqlal je arapska riječ za nezavisnost. Nakon što je Indonezija 1945. proglasila nezavisnost, učenjak Wahid Hasyim pokrenuo je ideju o nacionalnoj džamiji, a odbor na čelu s Anwarom Cokroaminotom predložio ju je predsjedniku Sukarnu. Zaklada Džamije Istiklal osnovana je 1954. godine, a džamija je trebala biti spomen na borbu naroda za nezavisnost.
Džamija stoji u srcu Džakarte, uz trg Merdeka s Nacionalnim spomenikom, na mjestu nekadašnjeg parka Wilhelmina, gdje je za nju uklonjena holandska tvrđava Citadel Prins Frederik. Potpredsjednik Mohammad Hatta predlagao je lokaciju na aveniji Thamrin, ali je Sukarno insistirao na ovoj, između ostalog zato što bi blizina katoličke katedrale i protestantske crkve Immanuel bila slika vjerske harmonije.
Natječaj i arhitekt
Natječaj za idejno rješenje raspisan je u novinama 1955. godine. Prema portalu Good News From Indonesia, od 30 arhitekata koji su se prijavili uslove su ispunila 22, a žiri kojim je predsjedavao sam Sukarno izabrao je rad pod nazivom „Ketuhanan“ („Božanstvo“) arhitekta Friedricha Silabana.
Silaban (1912–1984), arhitekt iz Bogora, bio je protestant, sin pastora Batačke protestantske kršćanske crkve. Prema riječima njegovog sina, na natječaj se prijavio pod pseudonimom, kako bi njegov rad bio prihvaćen. Njegov projekt, u modernom stilu tog vremena, spaja tri ose: osu kible kroz molitvenu dvoranu, poprečnu osu koja se preko trijema otvara prema Nacionalnom spomeniku i vertikalnu osu kupole i minareta.
Fotografija: Fotograaf Onbekend / DLC, AishaTanduk, Aisha Tanduk, Midori · CC0, CC BY-SA 4.0, CC BY 3.0, CC BY-SA 3.0, CC BY 2.0 · Wikimedia Commons · Wikimedia Commons
Kupola, stubovi i minaret
Molitvenu dvoranu natkriva kupola promjera 45 metara – broj izabran po godini nezavisnosti, 1945. Ona počiva na dvanaest okruglih stubova, po 12. rebiul-evvelu, danu koji se najčešće uzima kao dan rođenja Poslanika ﷺ. Dvorana ima pet nivoa, glavni sprat i četiri galerije, što simbolizuje pet stubova islama, pet dnevnih namaza i Pancasilu, pet načela indonezijske države; sedam kapija, nazvanih po lijepim imenima Allaha ﷻ, označava sedam nebesa, a ulazna kupola promjera 8 metara august, mjesec nezavisnosti.
Jedini minaret visok je 96,66 metara: trup obložen mermerom ima 66,66 metara, a čelični šiljak 30 metara, po 30 džuzova Kur’ana. Visina od 66,66 metara obično se povezuje s brojem od 6.666 ajeta Kur’ana, koji se prenosi u predaji, dok uobičajeno brojanje daje 6.236 ajeta. Pored minareta stoji veliki bedug, drveni bubanj presvučen kravljom kožom, u koji se po starom običaju udara uz ezan.
Konstrukcija je od čelika i betona; podovi, zidovi i kupole obloženi su mermerom – prema portalu detik, s oko 17.300 m² – koji je, umjesto iz Italije kako je bilo planirano, doveden iz Tulungagunga na istoku Jave, da bi se podržala domaća privreda, a metalni dijelovi stigli su iz Njemačke. Detik navodi i površinu podova od oko 36.980 m². Engleska Wikipedija navodi kapacitet od 200.000 vjernika – 61.000 u glavnoj dvorani, galerijama i krilu, 8.000 u predvorju, 50.000 na otvorenoj terasi i 81.000 u hodnicima i drugim prostorima; stariji podaci govore o više od 120.000.
Kroz decenije
Sukarno je prvi stub pobio 24. augusta 1961, na dan koji je te godine padao na mevlud, rođendan Poslanika ﷺ. Gradnja je trajala 17 godina; prema portalu detik, zbog političkih sukoba bila je zastala više od četiri godine. Predsjednik Suharto otvorio je džamiju kao nacionalnu džamiju 22. februara 1978. godine. Prema Wikipediji, gradnja je koštala 7 milijardi rupija.
Od maja 2019. džamija je prošla prvu veliku obnovu: mermer i čelik su očišćeni i ispolirani, postavljeni su novi mihrab i mimber, obnovljene električne i vodovodne instalacije i rasvjeta, uređeni vrtovi i plato i izgrađena podzemna garaža na dva nivoa. Wikipedija troškove navodi kao 35 miliona američkih dolara, a NU Online kao 511 milijardi rupija; radovi su trajali do 2020, a obnovljena džamija svečano je otvorena 7. januara 2021. Godine 2022. Međunarodna finansijska korporacija (grupa Svjetske banke) dodijelila joj je certifikat zelene gradnje EDGE – prema Wikipediji, prvi koji je dobila neka bogomolja na svijetu.
- 1954.osnovana Zaklada Džamije Istiklal
- 1955.natječaj; pobjeđuje rad „Ketuhanan“ Friedricha Silabana
- 1961.Sukarno 24. augusta, na mevlud, pobija prvi stub
- 1978.otvaranje nacionalne džamije 22. februara
- 2019.u maju počinje velika obnova
- 2020.u decembru počinje gradnja Tunela prijateljstva
- 2021.obnovljena džamija otvorena 7. januara
- 2022.certifikat zelene gradnje EDGE
- 2024.Deklaracija Istiklal (septembar); otvaranje Tunela prijateljstva (decembar)
Džamija u životu naroda
Kao nacionalna džamija, Istiklal okuplja velike džemate Džakarte: petkom i za oba bajrama u njenom vrtu radi fontana koja izbacuje vodu do 45 metara uvis. O zajedničkom namazu Poslanik ﷺ je rekao:
„Namaz u džematu bolji je od namaza pojedinca dvadeset i sedam puta.“
Preko puta džamije stoji katolička katedrala u Džakarti, a dvije susjedne bogomolje njeguju dobrosusjedske odnose: za Božić je džamija vjernicima katedrale ustupala svoj parking. Od decembra 2024. povezuje ih i „Tunel prijateljstva“ (Terowongan Silaturahim), građen od decembra 2020. i završen 2021. Njegova dužina u podacima koje prenosi detik iznosi 28,3 metra, a vodič kojeg navodi Good News From Indonesia govori o 37 metara; unutra umjetnička instalacija prikazuje dvije spojene ruke, a na jednom kraju čuje se zvuk crkvenih zvona, na drugom zvuk beduga.
Džamija je i mjesto seminara i susreta o vjerskoj umjerenosti i međuvjerskom razumijevanju; u septembru 2024, prilikom posjete pape Franje, njen glavni imam Nasaruddin Umar i papa ovdje su potpisali Deklaraciju Istiklal.
Tekst je napisala redakcija Prayer Time na osnovu navedenih izvora.
![Džamija Istiklal – Collectie / Archief : Fotocollectie Dienst voor Legercontacten Indonesië Reportage / Serie : [DLC] Bezoek van prof. Carl Romme aan Semarang Beschrijving : Lucht](assets/mosques/art/istiqlal/1-600.webp)






