Džamija Habib-i Nedždžar stoji u starom središtu Antakije, drevne Antiohije, u podnožju brda Silpius na jugu Turske. Nosi ime Habiba stolara, kojeg predaja poistovjećuje s vjernikom iz sure Ja-sin koji je pozivao svoj narod da slijedi poslanike, i često se opisuje kao prva džamija podignuta u Anadoliji, nakon muslimanskog osvajanja Antiohije. Teško oštećena u potresima 6. februara 2023, obnovljena je i ponovo otvorena za namaz 27. decembra 2025.
Habib stolar i njegov narod
Sura Ja-sin (36:13–27) govori o gradu kojem su poslani poslanici. Njegovi stanovnici su ih odbili, a onda je s kraja grada dotrčao jedan čovjek, pozvao svoj narod da slijedi poslanike i zbog svog vjerovanja bio ubijen, nakon čega je ušao u Džennet. Mufessiri taj grad poistovjećuju s Antiohijom, a čovjeka nazivaju Habib, s nadimkom en-Nedždžar – stolar, iako se razilaze oko imena njegovog oca i njegovog zanata.
Enciklopedija islama TDV napominje da hadisi ne govore ništa o mjestu tog grada, vremenu događaja ni identitetu tog čovjeka, te da se njegov grob pripisuje na više mjesta – jedno od njih je ispod ove džamije. Habibov poziv narodu podsjeća na riječi Poslanika ﷺ:
„Ko poziva u dobro imat će nagradu onih koji ga čine, a to njihovu nagradu neće umanjiti…“
Antiohija i osvajanje
Antiohija na rijeci Orontes (Asi) bila je jedan od velikih gradova rimskog i bizantskog Istoka. Muslimanska vojska pod vodstvom Ebu Ubejde ibn el-Džerraha, u doba halife Omera, zauzela ju je u prvim godinama širenja islama u Šam: izvori navode 636, 637. ili 638. godinu. Prema predaji, džamija je podignuta nakon osvajanja kao njegov simbol, na mjestu gdje je Habib pao kao šehid.
U antičko doba na tom mjestu je najvjerovatnije stajao paganski hram, a u kršćansko doba postao je crkva, prema engleskoj Wikipediji posvećena Ivanu Krstitelju. Wendy Mayer i Pauline Allen pretpostavile su da je to bila nekadašnja Kasijanova crkva, ali to nije sigurno. Turske enciklopedije i štampa džamiju nazivaju prvom džamijom u Anadoliji.
Fotografija: Nedim Ardoğa · CC BY-SA 4.0 · Wikimedia Commons · Wikimedia Commons
Gradnja
Kompleks je raspoređen oko dvorišta u obliku trapeza: džamija je na južnoj strani, turbeta, sobe i monumentalni portal na istočnoj, medresanske sobe i šadrvan na sjevernoj. Molitveni prostor je pravougaon, sa središnjom kupolom ispred mihraba koja počiva na četiri prelomljena luka i velikim pandantivima, a s obje strane su prostori s krstastim svodovima. Unutra stoji pet stubova sa stalaktitnim kapitelima; četiri su, izgleda, preuzeta sa neke starije antičke građevine.
Minaret, prislonjen uz sofe pred ulazom, ima kvadratnu osnovu, poligonalno tijelo, drveni šerefet i krov u obliku kišobrana. Kada su Osmanlije u 19. stoljeću obnavljale džamiju, sačuvale su stariji minaret; enciklopedija KÜRE ga datira u 17. stoljeće. U kibla-zidu se u kutiji iz 1940–1941. čuva Sakal-i šerif – vlas za koju se vjeruje da je iz brade Poslanika ﷺ.
Predaja Habibov kabur smješta ispod džamije: KÜRE opisuje dvospratno turbe sa sarkofazima koji se pripisuju Habibu i Šem’unu es-Safi (apostolu Petru) te „dvostruko turbe“ koje se pripisuje poslanicima Jahji i Junusu. Wikipedia ova pripisivanja navodi kao mogućnosti.
Kroz stoljeća
Sa svakom promjenom vlasti u Antiohiji zgrada je postajala čas crkva, čas džamija. Bizantinci su ponovo zauzeli grad 969. (KÜRE navodi 968.), Seldžuci 1084, a krstaši 1098. godine. I pod franačkom vlašću, početkom 13. stoljeća, geograf Jakut el-Hamevi spominje Habibovo turbe kao mjesto koje ljudi posjećuju. Godine 1268. mamelučki sultan Bejbars zauzeo je Antiohiju, i zgrada je ponovo postala džamija.
Engleska Wikipedia navodi da natpis bilježi obnovu 1275. godine, ubrzo nakon Bejbarsa; turski inventar kulturne baštine stihovani natpis nad vratima molitvenog prostora čita kao obnovu iz 1275. po Hidžri, odnosno 1858. godine. Veliki potres – prema Wikipediji 1853, prema KÜRE 1854. – srušio je džamiju, a obnovljena je u osmanskom stilu, prema KÜRE po naredbi sultana Abdulmedžida. Godine 1280. po Hidžri (1863.) stanovnici grada dovršili su ukrase istočnog portala.
- 636–638.osvajanje Antiohije; prva džamija na ovom mjestu
- 969.Bizantinci ponovo zauzimaju grad: zgrada postaje crkva (KÜRE: 968.)
- 1084.Seldžuci: ponovo džamija
- 1098.krstaši: ponovo crkva
- 1268.sultan Bejbars zauzima Antiohiju: ponovo džamija
- 17. st.minaret (prema KÜRE)
- 1853. ili 1854.potres ruši džamiju; osmanska obnova
- 1858. i 1863.natpisi o obnovi (1275. h.) i o istočnom portalu (1280. h.)
- 6. 2. 2023.potresi u Kahramanmarašu teško oštećuju džamiju
- 27. 12. 2025.ponovo otvorena nakon obnove započete u septembru 2023.
Džamija danas
Potresi s epicentrom u Kahramanmarašu 6. februara 2023. pogodili su Antakiju punom snagom. Posljednji akšamski ezan s džamije proučen je uvečer 5. februara; potresi su je u velikoj mjeri srušili, a sjeverni zid je teško oštećen. U septembru 2023. Generalna direkcija za vakufe i Gradska općina Konya počele su njenu obnovu.
Kamenje zidova, mihrab i mimber su numerisani i sklonjeni; oko 10.000 klesanih kamenova je razvrstano i ponovo ugrađeno, a 181 arhitektonski dio spašen iz ruševina vraćen je na svoje mjesto. Kibla-zid i zapadni zid su ponovo zidani, kupola je obnovljena prema izvornom planu, a minaret ojačan. Prema riječima gradonačelnika Konye, nosive grede i kupola izrađene su od drveta kako bi se konstrukcija olakšala.
Džamija je ponovo otvorena za namaz 27. decembra 2025, i ezan se s nje opet čuo nakon tri godine. U ramazanu 2026. bila je puna na prvim teravijama nakon potresa.
Tekst je napisala redakcija Prayer Time na osnovu navedenih izvora.
