Džamija Fejsal u Islamabadu nacionalna je džamija Pakistana i najprepoznatljivija građevina glavnog grada. Projektovao ju je turski arhitekt Vedat Dalokay, čiji je nacrt 1969. pobijedio na međunarodnom natječaju, a ime nosi po saudijskom kralju Fejsalu, koji je pomogao njenu gradnju. Umjesto kupole ima osmostranu betonsku ljusku nalik beduinskom šatoru, uokvirenu s četiri minareta, a iza nje se dižu zelena brda Margalla.
Natječaj i arhitekt
Plan o velikoj nacionalnoj džamiji za novi glavni grad Pakistana dobio je podršku 1966. godine, kada je saudijski kralj Fejsal ibn Abdulaziz posjetio zemlju. Godine 1969. održan je međunarodni natječaj: prema Wikipediji, arhitekti iz 17 zemalja poslali su 43 prijedloga. Pobijedio je nacrt turskog arhitekta Vedata Dalokaya (1927–1991).
Dalokay je diplomirao arhitekturu na Tehničkom univerzitetu u Istanbulu 1949. i potom studirao urbanizam na Sorboni u Parizu. Njegov nacrt za džamiju Kocatepe u Ankari izabran je na natječaju 1957, ali zbog kritika nikad nije izveden; prerađena verzija tog nacrta postala je osnova za džamiju u Islamabadu.
Šator u podnožju Margalle
Džamija nema klasičnu kupolu ni lukove. Glavna dvorana je osmostrana betonska ljuska čije kose plohe podsjećaju na beduinski šator. Dalokay je objasnio da je htio na potpuno apstraktan način prenijeti duh, proporcije i geometriju Kabe: vrhovi četiri minareta zamišljeni su kao uglovi jedne nevidljive kocke.
Džamija stoji na uzvišenom, terasastom tlu na sjevernom kraju Faisal avenije, jedne od glavnih saobraćajnica Islamabada, koja vodi pravo do nje. Iza nje se dižu brda Margalla, najzapadnije podnožje Himalaja, zaštićena kao nacionalni park, pa bijela građevina stoji pred zelenom pozadinom šume.
Neki tradicionalni muslimani isprva su kritikovali neobičan oblik bez kupole. Danas je džamija, kako piše Arab News, zaštitni znak glavnog grada.
Fotografija: Ali Mujtaba, Ahmed Iftikhar Sarmad, Fraz.khalid1, Abdul Baqi · CC BY-SA 4.0, CC0, CC BY-SA 3.0 · Wikimedia Commons · Wikimedia Commons
Gradnja i unutrašnjost
Molitvena dvorana je ljuska od armiranog betona obložena bijelim mermerom, visoka oko 40 metara i oslonjena na četiri velika betonska nosača (Archnet). Četiri vitka, šiljata minareta, oblikovana pod uticajem turske arhitekture, visoka su po 90 metara prema Wikipediji i Archnetu, dok Arab News navodi 260 stopa (oko 79 m); Wikipedia ih naziva najvišim minaretima u Južnoj Aziji. Kompleks zauzima oko 130.000 m².
Ulazi se s istočne strane, kroz glavno dvorište okruženo trijemovima. Unutrašnjost je od bijelog mermera, s mozaicima i kaligrafijom koje izvori pripisuju pakistanskom umjetniku Sadequainu, a u dvorani visi veliki luster u turskom stilu. Mozaik na zapadnom zidu ponavlja kelimu šehadeta starim kufskim pismom, u zrcalnoj slici, a zid kible ukrašen je plavo-bijelim kaligrafskim pločicama turskog umjetnika Mengüa Ertela.
Podaci o kapacitetu se razlikuju. Prema Archnetu, molitvena dvorana prima 10.000 vjernika, trijemovi 24.000, a glavno dvorište još 40.000. Wikipedia navodi ukupno oko 300.000 – do 74.000 u dvorani i dvorištima i do 200.000 na okolnom prostoru – dok Arab News piše o 250.000 vjernika odjednom.
Historija
Gradnja je počela 1976. godine; kamen temeljac postavio je u oktobru te godine saudijski kralj Halid, a radove je izvodila pakistanska firma National Construction Limited pod vodstvom Azima Khana. Kralj Fejsal ubijen je 1975, i džamija, kao i avenija koja do nje vodi, nosi njegovo ime.
Izvori se razlikuju u iznosu saudijske pomoći: Wikipedia na jednom mjestu govori o grantu od 28 miliona dolara, a na drugom o trošku od preko 130 miliona saudijskih rijala (oko 120 miliona dolara po današnjoj vrijednosti); Arab News navodi grant od 120 miliona dolara.
Džamija je završena 1986, a prvi namaz u njoj klanjan je, prema Wikipediji, 18. juna 1988. Od 1986. do 1993. bila je najveća džamija na svijetu, dok je nisu nadmašile džamije u Saudijskoj Arabiji. Ispod glavnog dvorišta bio je smješten Međunarodni islamski univerzitet, koji se 2000. preselio u novi kampus; Wikipedia ga i danas navodi kao upravu džamije.
- 1957.Dalokayev nacrt za džamiju Kocatepe u Ankari pobjeđuje na natječaju, ali ne biva izveden
- 1966.kralj Fejsal u posjeti Pakistanu podržava plan nacionalne džamije
- 1969.međunarodni natječaj: 43 prijedloga iz 17 zemalja, pobjeđuje Vedat Dalokay
- 1975.smrt kralja Fejsala, po kojem su nazvane džamija i avenija
- 1976.početak gradnje, kamen temeljac u oktobru
- 1986.džamija završena
- 1986–1993.najveća džamija na svijetu
- 1988.prvi namaz, 18. juna (prema Wikipediji)
- 2000.Međunarodni islamski univerzitet seli se u novi kampus
Džamija danas
Džamija Fejsal je nacionalna džamija Pakistana i, prema Arab Newsu, za Islamabad ono što je Ajfelov toranj za Pariz. U njoj se klanjaju džuma-namazi i dženaze i sklapaju vjenčanja, a u kompleksu su i biblioteka, predavaonica, muzej i kafeterija.
O mjestima koja su Allahu ﷻ najdraža, Poslanik ﷺ je rekao:
„Najdraža mjesta Allahu su džamije, a najmrža pijace.“
Tako je džamija Fejsal istovremeno bogomolja, mjesto okupljanja i učenja i, s brdima Margalla iza sebe, slika po kojoj se prepoznaje glavni grad Pakistana.
Tekst je napisala redakcija Prayer Time na osnovu navedenih izvora.







