Džamija Fatime Hatun, poznata i kao Velika džamija Dženina, glavna je džamija ovog grada na sjeveru Zapadne obale u Palestini. Sagrađena je 1566. godine kao zadužbina Fatime Hatun, unuke posljednjeg mamelučkog sultana Kansuha el-Gavrija i supruge Lala Mustafa-paše, osmanskog velikodostojnika rodom iz Bosne. Prema izvorima, na istom mjestu ranije je stajala starija džamija, čiji se početak veže za prve godine islama u Palestini.
Glavna džamija Dženina
Džamija stoji u samom središtu Dženina, uz gradsku čaršiju, zapadno od stare zgrade Saraja. U 16. stoljeću Dženin je bio malo mjesto u sandžaku Ledždžun, u sastavu Damaskanskog ejaleta, ali na važnom putu koji je povezivao Damask i Jerusalem s Haifom i Akkom – na raskršću trgovaca i karavana.
Naziv „Velika džamija“ dobila je kada je pola kilometra južnije podignuta jedna manja džamija, pa su je stanovnici tako razlikovali. Osmanski pisac Gelibolulu Mustafa Ali zabilježio je da su džamija i imaret u Dženinu bili poznati po imenu svoje osnivačice. Uz džamiju i danas radi ženska škola koja nosi ime Fatime Hatun.
Fatima Hatun i njen vakuf
Fatima Hatun bila je kći Muhammed-bega, sina mamelučkog sultana el-Ešrefa Kansuha el-Gavrija, a s majčine strane unuka emira Sibaja, dugogodišnjeg namjesnika Damaska. Nakon pada Mamelučkog sultanata udala se za Lala Mustafa-pašu, kasnijeg osvajača Kipra; bila mu je prva supruga i rodila mu je sina Mehmed-bega. Istraživač Nidal el-Hatib navodi drugačije – da je bila supruga Mahmud-bega, sina sultana el-Gavrija – dok naučni radovi zasnovani na njenoj vakufnami govore o braku s Lala Mustafa-pašom.
Prema predaji, Fatima Hatun se na putu zadržala nekoliko dana u Dženinu, zavoljela njegove bašče, izvore i obližnju ravnicu Merdž ibn Amir, i kad je vidjela da tu nema džamije, odlučila je da je podigne. Izvori se razlikuju u tome kuda je putovala: Wikipedia navodi hodočašće u Jerusalem, a el-Hatib put na hadž.
Uz džamiju je nastao čitav kompleks: imaret (javna kuhinja), hamam, tekija, sobe za putnike i čaršija od dvadesetak dućana. Vakufnama je sastavljena na arapskom 25. zul-hidždžeta 974. godine po Hidžri (3. jula 1567.), a potvrdio ju je kadija Safeda. Za izdržavanje su uvakufljene kuće i radnje u Damasku, sela u oblastima Safeda, Nablusa, Hame i Ajntaba te voćnjak kod Nablusa; samo za džamiju predviđena su 23 službenika, među njima hatib, dva imama i učači Kur’ana.
Gradnja džamija je djelo za koje je Poslanik ﷺ obećao veliku nagradu. Kada je halifa Osman ibn Affan htio obnoviti Poslanikovu džamiju u Medini, a ljudi su željeli da ostane kakva je bila, podsjetio ih je na riječi Poslanika ﷺ:
„Ko izgradi džamiju radi Allaha, Allah će njemu sagraditi kuću u Džennetu.“
Fatima Hatun umrla je 1571. godine; prema izvorima, ukopana je u medresi Sibaijji u Damasku. Njenim vakufom i vakufom Lala Mustafa-paše, koji su ležali duž istog puta Damask–Jerusalem, kasnije su upravljali njihovi nasljednici, porodica Mardam-beg.
Fotografija: Moataz Egbaria · CC BY-SA 3.0 · Wikimedia Commons · Wikimedia Commons
Gradnja
Džamija je građena u osmanskom stilu. Prema magistarskom radu Nizama Salame (Univerzitet el-Kuds, 2004), molitvena dvorana je kvadratna, oko 11,4 × 11,4 metra, i pokriva je velika lukovičasta kupola; prijelaz s kvadrata na krug izveden je trompama ukrašenim geometrijskim motivima i natpisima s hadisima. Kameni zidovi debeli su oko dva metra, a južna fasada duga je oko 15,4 m i visoka 7 m. Turistički portal Travel Palestine kupolu opisuje kao drugu po veličini u Palestini, poslije Kupole na stijeni.
Mihrab u južnom zidu visok je oko 2,85 m, sa šiljatim lukom, mermernim stubićima i plavom keramikom. Današnji kameni minber potiče iz 1297. godine po Hidžri (kraj 19. stoljeća) i zamijenio je stariji, dotrajali. Uz dvoranu je trijem sa šest malih kupola na stubovima i šiljatim lukovima; stubovi s korintskim kapitelima izgleda su preuzeti sa starijih građevina. Minaret na zapadnoj strani je mnogougaoni i novijeg datuma.
Kroz stoljeća
Prema Wikipediji, na ovom mjestu je stajala džamija iz 636. godine, koja je u mamelučko doba, u 14. stoljeću, obnovljena, pa ponovo propala. Istraživač el-Hatib je opisuje kao malu džamiju iz vremena halife Omera ibn el-Hattaba, koji je, prema predaji, ovuda prošao u vrijeme oslobađanja Palestine. Arhitektonska studija džamija Dženina iz 2004. ne navodi prethodnicu ove džamije, pa se taj rani početak oslanja na predaju.
Fatima Hatun podigla je svoju džamiju 1566. na ostacima stare. Gradnju je, prema el-Hatibu, nadzirao Ali Džaviš, čiji nadgrobni natpis nosi 1025. godinu po Hidžri. Izvori se razlikuju o njegovom mezaru: prema jednom je i danas u dvorištu, a prema radu iz 2004. premješten je 1997. u zapadni trijem.
Godine 1799, u vrijeme Napoleonovog pohoda, francuski vojnici su granatirali Dženin, a stanovnici su im se suprotstavili u bici poznatoj kao bitka kod el-Merdža; prema izvorima, hitac je pogodio istočne stubove džamije. Veliki zemljotres 1927. napukao je zidove džamije i velikog hamama. Pedesetih godina 20. stoljeća općina je hamam, umjesto da ga popravi, srušila, a na njegovom mjestu nastao je trg, kasnije pijaca povrća.
Krajem 1990-ih Ministarstvo vakufa obnovilo je i proširilo džamiju (izvori navode 1997. i 1998. godinu): uređena je abdesthana, iskopana su dva bunara, dograđen je sjeverni dio i molitveni prostor za žene.
- 636.prema Wikipediji, starija džamija na ovom mjestu
- 14. st.obnova u mamelučko doba
- 1566. (974. h.)Fatima Hatun podiže džamiju
- 1567.vakufnama od 25. zul-hidždžeta 974. h.
- 1571.smrt Fatime Hatun
- 1799.Napoleonova vojska granatira Dženin; pogođeni istočni stubovi
- 1927.zemljotres oštećuje džamiju i hamam
- 1950-ihhamam srušen, na njegovom mjestu trg
- 1997–1998.obnova i proširenje, prostor za žene
- 2019.studija obnove u osmanskom izgledu, finansiranje TIKA
Džamija danas
Nakon proširenja džamija prima oko 3.000 vjernika i ostaje središte vjerskog života Dženina, u srcu gradske čaršije. Ima biblioteku s više od 9.000 knjiga, koju rado posjećuju studenti, a dolaze joj i posjetioci iz zemlje i inostranstva. Ministarstvo vakufa odbilo je prijedlog da se na njenom zemljištu izgradi veliki trgovački objekat.
Kasniji radovi pokrili su dvorište pločicama i donijeli moderne dodatke koji su umanjili historijsku vrijednost građevine. Sveobuhvatna studija iz 2019. preporučila je vraćanje džamije u izvorni osmanski izgled i uklanjanje novih dodataka; turska agencija TIKA pristala je finansirati radove, procijenjene na gotovo milion dolara, a projekat je, prema portalu Arabi21, čekao realizaciju.
Tekst je napisala redakcija Prayer Time na osnovu navedenih izvora.
