Džamija eš-Šavazna stoji u starom kvartu el-Akr u Nizvi, odmah južno od gradske tvrđave, i ubraja se među najstarije džamije Omana. Prema lokalnoj predaji, podignuta je 7. godine po Hidžri, za života Poslanika ﷺ, i smatra se drugom džamijom sagrađenom u ovoj zemlji. Današnja zgrada potiče iz 1529. godine, a najpoznatija je po mihrabu od rezbarenog gipsa u koji su umetnute kineske porculanske zdjele.
Predaja i ime
Prema lokalnoj predaji, džamija je sagrađena sedme godine po Hidžri (628–629), dok je Poslanik ﷺ još bio živ, i smatra se drugom džamijom ikada podignutom na tlu današnjeg Sultanata Oman. List Oman Observer, pozivajući se na Nacionalni muzej Omana, njenu gradnju smješta u prvo stoljeće po Hidžri (7. stoljeće).
Prema listu Oman Daily, džamija je dobila ime po plemenu eš-Šazani. U narodu je poznata i kao Mesdžid el-Kiblatejn, „Džamija dviju kibli“. Najraniji datum ne može se potvrditi: džamija je od ćerpiča, koji je trebalo stalno održavati i obnavljati, pa je pouzdano datiranje teško.
Džamija u kvartu el-Akr
El-Akr je jedan od starih kvartova Nizve, odmah južno od njene tvrđave. Zbog strmog terena džamija stoji na terasi podignutoj iznad ulice. U nju se ulazi kroz skroman luk i usko stubište koje vodi na istočni kraj dvorišta; u jugoistočnom uglu dvorišta je abdesthana s česmom.
Tlocrt je nepravilan pravougaonik. Molitvena dvorana leži na sjevernoj strani dvorišta i otvara se prema njemu kroz troja velika vrata. Unutra je dva reda šiljatih lukova na četiri stuba dijele na tri broda, usporedna sa zidom kible, pod ravnim krovom; svjetlost ulazi kroz tri prozora na sjevernom zidu. Izvana je džamija jednostavna: nema ni kubeta ni minareta, samo malu polukružnu građevinu na krovu, zvanu el-buma.
Fotografija: Francesco Bini · CC BY-SA 4.0 · Wikimedia Commons · Wikimedia Commons
Mihrab
Osim mihraba, zidovi su goli, pa je sav ukras skupljen na zidu kible. Mihrab je plitka niša sa šiljatim lukom, uokvirena rezbarenim gipsom s geometrijskim i biljnim motivima u nekoliko pojaseva. Iznad niše teče natpis pismom nesh, koji bilježi godinu 936. po Hidžri (1529) i imenuje majstora Isaa ibn Abdullaha ibn Jusufa i one koji su gradnju platili; još više napisan je šehadet krupnim kufskim slovima.
Između niše i natpisa u gips je umetnuto pet plavo-bijelih kineskih porculanskih zdjela. Slično ukrašeni mihrabi postoje i u drugim omanskim džamijama tog doba. Kada je Oman 2025. upisao džamiju u arapski registar naslijeđa, objava je istakla upravo ljepotu njenog gipsanog mihraba.
Kroz stoljeća
Osim predaje o osnivanju, o ranoj historiji džamije malo se zna. Wikipedia, prema lokalnoj predaji, spominje i obnovu 729. godine. Zgrada koju danas vidimo pripada 16. stoljeću: prema listu Oman Observer, džamija je obnovljena u doba Nebhanija, 936. godine po Hidžri (1529), kako svjedoči natpis u njenom mihrabu.
Natpis čuva imena onih koji su doprinijeli gradnji – djelu za koje je Poslanik ﷺ obećao nagradu. Kada je halifa Osman ibn Affan htio obnoviti Poslanikovu džamiju u Medini, a nekima se to nije svidjelo, naveo je riječi Poslanika ﷺ:
„Ko izgradi džamiju radi Allaha, Allah će njemu sagraditi kuću u Džennetu.“
Prema listu Oman Daily, džamija je posljednji put obnovljena 2003. godine.
- 7. h. (628–629.)džamija podignuta, prema lokalnoj predaji
- 729.obnova, prema lokalnoj predaji
- 1529.obnovljena u doba Nebhanija (936. h.)
- 1529.gipsani mihrab majstora Isaa ibn Abdullaha ibn Jusufa
- 2003.obnova
- 2025.upis u Arapski registar arhitektonskog i urbanog naslijeđa
Džamija danas
Džamija i danas služi svojoj prvobitnoj namjeni, a prema listu Oman Observer ostala je u stanju u kojem je obnovljena u 16. stoljeću. Dio je starog kvarta el-Akr, koji je posljednjih godina obnovljen i otvoren za posjetioce.
Godine 2025. Ministarstvo baštine i turizma upisalo je džamiju, uz još tri spomenika, u Arapski registar arhitektonskog i urbanog naslijeđa. Upis je obavljen na desetom sastanku Opservatorije arhitektonskog i urbanog naslijeđa arapskih država pri organizaciji ALECSO, održanom u Libanu, a objava je džamiju predstavila kao primjer tradicionalne vjerske arhitekture Omana.
Tekst je napisala redakcija Prayer Time na osnovu navedenih izvora.


