Džamija el-Idžabe, „džamija uslišanja“, nalazi se u Medini, nekoliko stotina metara sjeverno od Bekija. Bila je džamija plemena Benu Muavija iz Evsa, a ime je dobila po dovi koju je Poslanik ﷺ u njoj proučio za svoj ummet: od tri molbe, dvije su mu uslišane. Nakon stoljeća propadanja i obnova, današnju zgradu podigao je kralj Fahd 1997. godine.
Ime i mjesto
Džamija stoji na zemljištu porodice Benu Muavija ibn Malik ibn Avf iz plemena Evs, u istoimenoj četvrti sjeverno od mezarja Beki, s istočne strane ulice Kralja Fejsala. Od Poslanikove džamije udaljena je oko 580 metara.
Po plemenu se u starim izvorima zove džamija Benu Muavije, a ime el-Idžabe – uslišanje – dobila je po dovi Poslanika ﷺ. Prema Enciklopediji znamenitosti Medine, to ime se pojavljuje tek kasnije, a najstariji izvor koji ga bilježi je Ibn en-Nedždžar (umro 643. h.).
Poslanikova ﷺ dova
U Sahihu imama Muslima Sa'd ibn Ebi Vekkas prenosi da je Poslanik ﷺ, vraćajući se iz Avalija, ušao u džamiju Benu Muavije, klanjao dva rekata, a s njim i ashabi, i zatim dugo upućivao dovu. Rekao je da je od svog Gospodara tražio tri stvari: da njegov ummet ne uništi glađu, da ga ne uništi potopom i da među njima ne bude međusobnog sukoba. Prve dvije molbe su mu uslišane, a treća nije.
Iste molbe spominju se i u hadisu koji prenosi Sevban, u kojem Poslanik ﷺ kaže:
„I molio sam, uistinu, svoga Gospodara za moj ummet da ga ne uništi sveopćom sušom…“
Fotografija: Imam Khairul Annas · CC BY-SA 3.0 · Wikimedia Commons · Wikimedia Commons
U starim izvorima
Abdullah ibn Omer je, prema predaji koju bilježi imam Malik, nakon Poslanikove ﷺ smrti pokazao mjesto na kojem je on klanjao u ovoj džamiji i rekao da će razdor ostati do Sudnjeg dana. Ibn Šebba u djelu o historiji Medine prenosi da je Poslanik ﷺ klanjao otprilike dva lakta desno od mihraba.
Učenjak es-Semhudi u svojoj historiji Medine preporučuje posjetiocima da u džamiji klanjaju nafilu i da nakon toga upute dovu.
Kroz stoljeća
Džamija je obnovljena u vrijeme Omera ibn Abdulaziza. Ibn en-Nedždžar ju je u 7. stoljeću po Hidžri zatekao u ruševinama, s nekoliko stubova i lijepim mihrabom; u 9. stoljeću po Hidžri obnovljeni su joj zidovi. Kasnije je putopisac el-Ajjaši zatekao uglavnom urušene zidove u dva dijela – južni s mihrabom i sjeverni s kupolom.
Uprava vakufa obnovila je džamiju i spojila ta dva dijela, a dobila je i minaret prepoznatljivog oblika. Godine 1418. po Hidžri (1997.) kralj Fahd ju je dao iznova izgraditi i proširiti.
- 1–11. h.Poslanik ﷺ klanja u džamiji Benu Muavije i upućuje dovu
- 8. st.obnova u vrijeme Omera ibn Abdulaziza
- 7. st. h.Ibn en-Nedždžar je bilježi kao el-Idžabe, u ruševinama
- 9. st. h.obnovljeni zidovi
- kasnijeel-Ajjaši opisuje dva urušena dijela; vakuf ih spaja i dodaje minaret
- 1997.kralj Fahd podiže današnju džamiju (1418. h.)
Današnja džamija
Današnja džamija pokriva oko 1.000 m², od čega je unutrašnji molitveni prostor oko 500 m² – otprilike četiri puta veći nego u 10. stoljeću po Hidžri. Prostor za žene, oko 100 m², nalazi se u sjeveroistočnom dijelu. Kupola nad prednjim dijelom visoka je 11,7 metara, s promjerom od 9,5 metara, a minaret na jugoistoku 33,75 metara.
Džamija je uvrštena i u saudijski projekt obnove historijskih džamija. U njoj se klanjaju svi dnevni namazi i otvorena je za posjetioce tokom cijelog dana.
Tekst je napisala redakcija Prayer Time na osnovu navedenih izvora.
