Džamija el-Džened, poznata i kao Muazova džamija, stoji u mjestu el-Džened, dvadesetak kilometara sjeveroistočno od Taiza. Podigao ju je ashab Muaz ibn Džebel, kojeg je Poslanik ﷺ poslao da podučava ljude u Jemenu, i smatra se najstarijom sačuvanom džamijom u ovoj zemlji. Današnja zgrada nastajala je kroz stoljeća, pod vladarima koji su je rušili i ponovo gradili.
Muaz ibn Džebel u Jemenu
Muaz ibn Džebel bio je jedan od ashaba najupućenijih u vjeru. Poslanik ﷺ ga je poslao u Jemen da podučava ljude islamu i propisima vjere. Izvori se razlikuju u godini: Wikipedia navodi 6. godinu po Hidžri, a drugi izvori 10. godinu. Na rastanku mu je Poslanik ﷺ rekao:
„Ti ideš sljedbenicima Knjige. Prvo ih pozovi svjedočenju da je samo Allah istinski Bog i da je Muhammed Njegov Poslanik.“
U el-Dženedu, jednom od tadašnjih središta Jemena, Muaz je podigao džamiju – prema predaji, na mjestu koje mu je odredio sam Poslanik ﷺ.
El-Džened, mjesto i džamija
El-Džened je još prije islama bio trgovačko mjesto na karavanskom putu kroz planine Jemena, a u islamsko doba odredište posjetilaca iz cijele zemlje. Prema predaji, Muaz je u džamiji klanjao prvi petak mjeseca redžeba, i ljudi se u njoj i danas okupljaju tog dana.
Džamija je pravougaona, opasana zidom sa 144 zupca, i raspoređena oko otvorenog dvorišta, po uzoru na Poslanikovu džamiju u Medini.
Fotografija: Julien Harneis from Sana'a, Yemen · CC BY-SA 2.0 · Wikimedia Commons · Wikimedia Commons
Gradnja
Zidovi su od lomljenog kamena, okrečeni, a dvorište od 35,5 × 25,5 metara okružuju trijemovi na debelim stubovima. Najdublji je molitveni trijem prema kibli, s četiri broda i dva mihraba, bogato ukrašen rezbarijom i gravurama. Sultan en-Nasir Ejjub dao je 1206. ukrasiti stropove gipsom, zlatom i lapis-lazulijem.
Minaret u jugozapadnom uglu potiče iz osmanskog perioda, iz 17. stoljeća. Kraj njega je kamena ploča s imenom sultana Amira ibn Abdulvehhaba, a druge ploče bilježe kasnije obnove džamije. Uz džamiju su i abdesthane, kupatila i mezarje – s njima kompleks zauzima oko 5.485 m².
Kroz stoljeća
Džamija je obnavljana mnogo puta, i u emevijsko i u abasijsko doba. Između 919. i 1011. godine (317–407. po Hidžri) potpuno je obnovljena, a izvori tu obnovu vežu za Husejna ibn Selamu. Godine 1162–63. (558. h.) srušena je u sukobima tog vremena, da bi 1179–80. (575. h.) bila ponovo podignuta, u doba Ejjubija.
Ejjubijski vladari su je i dalje dograđivali: sačuvana platforma potiče iz doba Tugtekina ibn Ejjuba s kraja 12. stoljeća, a 1206. dobila je ukrašene stropove. Osmanlije su u 17. stoljeću podigle današnji minaret.
- 6. ili 10. h.Muaz ibn Džebel podiže džamiju u el-Dženedu
- 919–1011.potpuna obnova (317–407. h.)
- 1162–63.džamija srušena (558. h.)
- 1179–80.ponovo podignuta (575. h.)
- kraj 12. st.platforma iz doba Tugtekina ibn Ejjuba
- 1206.en-Nasir Ejjub ukrašava stropove zlatom i lapis-lazulijem
- 17. st.osmanski minaret
- 2025.plan hitne zaštite zbog pukotina i vlage
Džamija danas
Džamija je i danas aktivna i otvorena posjetiocima. Ipak, njeno stanje je zabrinjavajuće: plan zaštite koji je objavila fondacija Monumenta Orientalia (2025) bilježi vodoravne i okomite pukotine na fasadama koje prijete urušavanjem, vlagu u temeljima, kamen oštećen solima i termite u drvenim dijelovima minareta.
Plan predviđa hitno učvršćivanje zidova i zamjenu cementnog maltera tradicionalnim krečnim. Neplanirana iskopavanja uz istočnu stranu otkrila su stare kanale, bazene i ostatke ranijih građevina – tragove duge historije ovog mjesta.
Tekst je napisala redakcija Prayer Time na osnovu navedenih izvora.
