Bejtul-Mukarram je nacionalna džamija Bangladeša, u samom središtu Dhake, na mjestu gdje se susreću stari i novi dio grada. Podignuta je između 1960. i 1968. po projektu arhitekte Abdulhuseina Tharianija, a njena velika kocka bez kupole nastala je po uzoru na Kabu u Mekki. Ispod molitvenih prostora živi čaršija sa stotinama dućana, a o bajramima se u njoj klanja više bajram-namaza zaredom.
Osnivanje
Zamisao o velikoj džamiji za Dhaku potekla je od industrijalca Abdula Latifa Ibrahima Bawanija, vlasnika jedne fabrike jute. Na sastanku u njegovoj kući 27. aprila 1959. predložio je gradnju džamije koja bi primila veliki broj vjernika, a tadašnje vlasti su obećale pomoć.
Iste godine osnovano je Društvo džamije Bejtul-Mukarram (Wikipedia govori o odboru džamije) i izabrano je zemljište od 8,3 akra (oko 3,4 ha) između stare i nove Dhake. Na tom mjestu bio je ribnjak Paltan, koji je zatrpan prije početka gradnje.
Kocka po uzoru na Kabu
Projekat je povjeren arhitekti Abdulhuseinu M. Tharianiju, a gradio ga je njegov ured Thariani & Co. Glavna zgrada je velika kocka, oblikovana po uzoru na Kabu u Mekki, zbog čega se razlikuje od svih drugih džamija u Bangladešu. Umjesto velike kupole, na sjevernoj i južnoj strani su ulazni trijemovi s po tri luka, od kojih je srednji najveći.
Stil je novoislamski, oslonjen na načela mogulske arhitekture, ali s namjerno skromnim ukrasima, što ga približava modernoj arhitekturi. Mihrab je pravougaon, a ne polukružan. Dva otvorena dvorišta bez krova unose svjetlo i zrak u molitveni prostor.
Fotografija: Md. Nazmul Hasan Khan, Jubair1985, Wasiul Bahar, Ahm masum (মাসুম) · CC BY-SA 4.0 · Wikimedia Commons · Wikimedia Commons
Kompleks i čaršija
Glavna zgrada ima osam spratova i visoka je 30,18 metara od tla. Molitvena dvorana zauzima 2.463,51 m², a na istočnoj strani je i galerija od 170,94 m². Ispred nje, prema istoku, prostire se dvorište (sahn) od 2.694,19 m², s abdesthanama na sjevernoj i južnoj strani. Vrt je uređen u duhu mogulskih vrtova.
Bejtul-Mukarram nije samo džamija: kompleks obuhvata čaršiju, urede, biblioteku, salu za skupove i parkiralište. Prema Archnetu, u prizemlju je duž natkrivenih prolaza od sjevera prema jugu 350 dućana i 22 skladišta, a zemljište leži uz poslovno središte grada.
Kroz decenije
Kamen temeljac postavljen je 27. januara 1960, a gradnja je tekla u fazama. Prvi namaz u džamiji klanjan je u petak, 25. januara 1963, a radovi su završeni 1968. Od 1963. džamija ima svoje hatibe; najduže je tu dužnost obavljao hatib od 1984. do 2007.
Godine 1971. vlasništvo nad džamijom preuzela je Vlada Bangladeša, a 28. marta 1975. upravljanje je povjereno Islamskoj fondaciji Bangladeša. Godine 2008. džamija je proširena, uz donaciju Vlade Saudijske Arabije. Prvobitni Tharianijev plan predviđao je samostalni minaret na južnoj strani; prema izmijenjenom planu kasnije su podignuta dva nova minareta.
- 27. 4. 1959.sastanak u kući Abdula Latifa Ibrahima Bawanija: prijedlog velike džamije
- 1959.Društvo džamije Bejtul-Mukarram; izabrano zemljište od 8,3 akra
- 27. 1. 1960.postavljen kamen temeljac
- 25. 1. 1963.prvi namaz, u petak
- 1968.gradnja završena
- 1971.vlasništvo preuzima Vlada Bangladeša
- 28. 3. 1975.upravljanje povjereno Islamskoj fondaciji Bangladeša
- 2008.proširenje uz donaciju Vlade Saudijske Arabije
Džamija danas
Danas džamijom, pod Ministarstvom za vjerska pitanja, upravlja Islamska fondacija. Prema Wikipediji, koja se poziva na knjigu Tan Tai Yonga i Gyanesha Kudaisye (2000), Bejtul-Mukarram prima više od 42.000 vjernika. Svaki dan se u njoj okupljaju ljudi da klanjaju i uče Kur’an, a Poslanik ﷺ je rekao:
„Kada god se sakupe ljudi u Allahovoj kući radi učenja Kur'ana i njegovog zajedničkog proučavanja, Allah će na njih spustiti smirenost…“
… prekriće ih Svojim rahmetom, a meleki će ih okružiti. O bajramima se u Bejtul-Mukarramu klanja pet bajram-namaza zaredom, u 7, 8, 9, 10 i 10.45 sati, koje predvode imami džamije i Islamske fondacije. Glavni bajram-namaz u Dhaki klanja se na Nacionalnom musalli (Jatiya Eidgah), a po lošem vremenu premješta se u Bejtul-Mukarram. Oko džamije tada vrvi i čaršija.
Tekst je napisala redakcija Prayer Time na osnovu navedenih izvora.







